SMIJU LI KOLJENA PRELAZITI PRSTE?
Dogma o tome kako prelazak koljena preko prstiju nije dobra ili čak opasna je vjerujem potekla najviše iz dva razloga: nefleksibilnosti vježbača i grupnih programa vježbanja koji su kombinacija prebrzog tempa i nesrazmjera između polaznika i broja trenera.
Krenimo prvo od samog vježbača. Prosječnog rekreativca karakterizira nedovoljna fleksibilnost/mobilnost u kukovima i gležnjevima.
Ako takva osoba treba izvesti čučanj a prethodno nije razvio fleksibilnost/mobilnost, taj čučanj da bi bio donekle siguran i pravilan će zapravo biti tek polučučanj.
U polu-čučanju leđa su ravna, a stopalima smo punom njihovom površinom na podu. To dovodi do kukova iznad razine koljena i koljena u vertikalnoj ravnini s nožnim prstima.
Je li to optimalno? Ovisno o kojoj osobi i u kojem trenutku. Za nedovoljno fleksibilnu osobu u tom trenutku jest, iako treba posvetiti dovoljno pažnje daljnjem razvoju fleksibilnosti/mobilnosti.
Sad ako zamislite grupne programe koji se odvijaju brzim tempom i sudjeluju osobe bez dovoljno fleksibilnosti/mobilnosti te ako još postoji nesrazmjer između korisnika i voditelja programa.
Što voditelj može učiniti u tom trenutku a da na najbrži mogući način da pravilnu instrukciju velikom broju ljudi i pobrine se za njihovo zdravlje i daljnji napredak?
“Leđa ravna, puno stopalo na podu, koljena iza prstiju.”
Što smo dobili?
Polučučanj.
Je li opasan? Ako nema vanjskog opterećenja i ako se ne izvodi prebrzo smatram da nije.
Poboljšajte svoju fleksibilnost/mobilnost kako bi mogli prolaziti kroz veći opseg pokreta, doprinijeti će zdravlju vaših kukova i omogućiti će Vam bolje kasnije rezultate.
