• Zaboravljenih 500 kcal dnevno!

    Kako nas zaboravljanje i podcjenjivanje kalorijskog unosa usporava u gubitku masnog tkiva

    Osobni treningOnline trening

Zaboravljenih 500 kcal dnevno!

Kako nas zaboravljanje i podcjenjivanje kalorijskog unosa usporava u gubitku  masnog tkiva

Ako se mučite s gubitkom masnog tkiva možda je vrijeme izoštriti svoje pamćenje i prisjetiti se svakog zalogaja hrane koji je prošao kroz vaša usta.

Ako jedete hranu koja se smatra zdravom te poželjnom za gubitak masnog tkiva, ali još uvijek vodite borbu i ne vidite nikakve rezultate, moguće je kako trebate postati samo malo svjesniji oko toga koliko stvarno kalorija zapravo unosite.

Bez obzira koliko jako se trudili, gotovo nitko nije sposoban dati točnu PROCJENU svog kalorijskog unosa. Brojne studije otkrivaju kako većina ljudi netočno procjenjuje svoj dnevni kalorijski unos i to za nevjerojatnih 30%! Na primjer, u jednoj studiji pitali su skupinu nutricionista i skupinu prosječnih ljudi da prate i procjenjuju svoj kalorijski unos kroz sedam dana. Kasnija analiza pokazala je kako nutricionisti imaju bolju svijest o kalorijskom unosu, ali su ipak i oni podcijenili svoj unos za 10%. Uzmete li prosječan unos hrane od 2000 kcal i stupanj pogreške od 10% pogreške kroz 35 dana mogli bi dobiti oko 1 kg masnog tkiva.

Pa sada, ako osobe koje se bave nutricionizmom i imaju nešto višu svijest o energetskoj vrijednosti hrane podcjenjuju svoj kalorijski unos, vrlo je moguće kako to činimo i mi ostali, ali u još većem omjeru.

Plus, postoji podatak koji govori o tome kako osoba koja ima nešto veći postotak masnog tkiva ima i veću vjerojatnost podcjenjivanja kalorijskog unosa.

Kalorije koje ne ubrajamo u dnevni unos potkradaju nam se na bezbroj načina, neki od njih su:

  • zaboravljamo da smo nešto pojeli, naročito čokoladice i grickalice koje jedemo između obroka koje smo kupili na kiosku i pojeli žureći na posao ili pojeli dok smo gledali u TV ili računalo,
  • dajemo krivu odokativnu procjenu hrani koju jedemo,
  • zaboravljamo na pića koja pijemo – kava s mlijekom, Nescafe te razni sokovi (bez obzira bili oni 100% prirodni ili gazirani), svi oni nose energetsku vrijednost,
  • i na posljetku alkohol. Osim što dovodi do zaboravljanja neugodnih uleta suprotnom spolu, alkohol dovodi i do zaboravljanja onoga što smo pojeli nakon što smo se napili.

Najbolji način kako ovome doći na kraj jest da sve što zagrizemo, sve što popijemo – ODMAH  i zapišemo! Sve te grickalice, pića koja popijemo se mogu činiti beznačajnima u odnosu na “prave” obroke, no kada krenete zapisivati vidjet ćete koliko jedan Snickers ima kalorija, koliko kalorija ima jedan prutić Kinder Buena, te koliko kalorija ima 0.5 l piva.

Danas postoji tisuću i jedna aplikacija za vođenje dnevnika prehrane, najbolja stvar u svima njima jest što se gotovo svaka može skinuti na naš “pametni” telefon, i svaka sama računa i procjenjuje naš kalorijski unos pa tako u svako doba dana i noći možemo vidjeti koliko energije smo unijeli, kakav je sastav te energije i sl.

Sada, za kraj…

Vaganje hrane

Veliki sam zagovaratelj vaganja i mjerenja hrane. Jednostavno ne postoji objektivniji način mjerenja kalorijskog unosa, no…

Vaganje i mjerenje nije baš svakome potrebno. Osobe koje imaju veliku količinu masnog tkiva kojeg žele izgubiti profitirat će već od samog procjenjivanja količine hrane koju jedu i njenog zapisivanja u dnevnik prehrane. Takve osobe se ne trebaju zamarati vaganjem baš svakog pojedinog grama hrane, dobro je ako to čine s vremena na vrijeme kako bi osvijestili koliko određena hrana ima kalorija i kakav je njen sastav (udio proteina, masti i ugljikohidrata), ali ne moraju vagati baš svaki pojedini gram.

Vaganje svakog pojedinog grama hrane važno je tek onim osoba koje su se spustile na relativno nizak postotak (otprilike 12-15%) i koje sada žele doći na još nižu, vitkiju, zategnutiju figuru i liniju. Za postizanje takvog, izuzetno kvalitetnog rezultata, vaganje svakog pojedinog grama hrane je rekao bih gotovo 100% neizbježno.